
Jedan od učestalijih termina današnjih političara. Toliko popularan da bez problema može da zauzme svoje mesto u udžbenicima na politikologiji.
Izraz koji političari koriste kako bi odglumili pred narodom da nešto odlučuju ili se pitaju u vezi političke situacije u svojoj zemlji i na međunarodnom planu. Termin koji se predstavlja kao nešto savršeno, inspirativno i previše napredno za 21. vek, nalik patentu vremenske mašine.
Novinarka: Gospodine premijeru šta će biti sa zapaljenim pravoslavnim manastirima na Kosovu i Metohiji?
Premijer: (Dramska pauza) Srbija je našla kompromisno rešenje i na mestima manastira će biti podignute džamije ali će biti dozvoljeno sećanje na te manastire.
Većina ispranih mozgova ispred malih ekrana: Eto šta ti je premijer i Vlada, neki bi odustali od rešavanja problema a on naš'o rešenje i to kompromisno. Takve genijalce imamo samo mi.
U nedostatku mesta u Vujaklijinom ili kojem drugom rečniku na internetu postoji mnoštvo sajtova, među njima Vukajlija, gde možete da vidite na kakav sve način ljudi vole da razgovaraju na opšte zgražavanje lingvista. Tako da se tamo može videti da ljudi fejsbukuju, fejsbuče, da im je fejs ubagovao. Ili čak poređenje čuvenog prideva „kul”: kul, kulji, najkulji.
Emisija RTS-a "Oko Magazin · 24. Novembar 2009.
Da, da, kompromis. Čudo šta se sve može postići njime. Na primer ukućani pospreme kuću, skuvaju kafu...samo da ne pevam.