
Cudan fenomem, koji je sigurniji i od Njutnovog zakona, jer on nekad moze da zajebe, ali ovo nikad. Naime, u koju god radnju udjete, da nije neki od Miskovicevih lanaca, katanaca i privezaka, lokalna prodavacica, prodavac, majstor koji je samo danas na ispomoci, gazdina tetka iz Prokuplja, ko god da radi, svakom cete biti komsija. Kako god da rak jebe raka, u svakoj radnji, iako ulazite prvi put i poslednji, bicete tom prilikom komsija, ili jednostavno komsa.
Omanja radnja u kosiluku, a ja u gostima u Kraljevu kod burazera drugi put u zadnje 4 godine, popusio na papir, bunar makaze, i zna se ko ide u radnju da kupi dorucak.
Ulazim u radnju, gledam u frizider, i taman dolazim na red.
"dacete mi 350 grama posebne, feta sir, i Beogradski jogurt"
"hoces ovaj rozi ili plavi, komso??"
"plavi........KOMSIJA..."
Definiše se sve i svašta. Tako se mogu pročitati definicije baksuza, alapače, čitulje, smrti, rezervoara za smeh, kolateralne štete, Živojinović Velimira, zvanog Bate, dnevne svetlosti, gospođe džem!, Brus Lija… „Je l’ ti puši ćale?”, „Je l’ mogu u WC?”, „Chuck Norrisisati” i još mnogo toga može se naći na ovoj internet stranici. Zato ne iznenađuje što se mnogi kad jednom dođu, ponovo vraćaju na nju. Neki čak postaju i zavisnici, pa traže od moderatora da ih banuju, poput jednog studenta koji je zahtevao da mu zabrane pristup na nedelju, dve dana da bi mogao da uči.
Status Magazin · April 2009.