
Ljudi koji su najpredaniji svom poslu. Ne prezaju ni od čega kada je u pitanju cilj izvršenja zadatka. Rade u najgorim uslovima; peru ulice po kiši, snegu, vetru i to sa osmehom na licu. Prepreke u vidu živih bića i automobila čine njihov posao zanimljivijim.
Vraćaš se iz grada u novim belim patikama i ni od kuda se stvori on, narandžasti kamion sa dva goniča pešaka. On pere ulice kao da je u transu i ne obraća pažnju na tebe. Ti pokušavaš da mu staviš do znanja da ne želiš da budeš okupan hladnom vodom u prohladnoj noći, ali tvoje molbe nisu uslišene. Vraćaš se kući u starim, sivim patikama.
Voziš se kolima, koja su oprana ranije tog dana, kroz grad i ugledaš perače ulica kako jurišaju pravo na tebe. Shvataš šta je sledeće što će se desiti i radiš na tome da to izbegneš. Ali kasno je. Previše su blizu. Mlaz vode sve brže prilazi kolima i prlja ih deo po deo. Tvoja zapomaganja gube se u noći, a oni nastavljaju dalje spremni za nove avanture.
Kad je pre nekoliko dana osvanuo naslov u dnevnim novinama „Željko Mitrović: Trovali su me“, na samoproklamovanom rečniku slenga vukajlija.com odgovorili su mu bez mnogo pijeteta: „Pa dobro, i ti si nas, i još to radiš“.
Ekonom:east Magazin · 03. Februar 2011.