
29. novembar su slavili odredjeni iskonski komunisti kao moj deda koji je siroma žarko želeo dao ode kod ljudi na slavu i išao, a morao je da nadje povod i da ugosti ljude u svovoj kući. Tako je on i mnogi drugi ipak našao način da ostane socijalno prihvatljiv i da prodiskutuje politiku uz gledanje boks mečeva turnira Beogradskog Pobednika. Slava je najviše imala smisla i bila interesantna u vreme višepartijskog sistema pa sve do ukidanja praznika. Moj deda ne slavi više, živ je, nije to, samo su ubili taj praznik.
-Udri ga, to, to, leva, leva!
-E bre kad se izvidesmo na ovu tvoju crvenu slavu, aj živeli!
Slavna Vukajlija. Ima glupih stvari, ima bezveznih, ali ima i jako puno brilijantnih. Neću previše dužiti, samo odite tam pa vidite sami. Samo jedno upozorenje - ima ponešto napisano i na ćirilici (iako smatram da svako, ko kolko-tolko drži do opće kulture zna ćirilicu).
Skodin blog · 04. Septembar 2010.