
Pojava koja se sastoji u tome da kada u nekom kafiću prosjak (najčešće neki mali Cigo) priđe za sto gde sedi društvo od 5-6 ljudi NIKO od njih ne daje novac, jer je opšteprihvaćeni stav:
1. da su prosjaci neradnici i da treba da rade, a ne da prose
2. da ni ja (bilo ko to bio i ma koliko para imao) nemam para ni za sebe a kamoli da delim tamo nekim prosjacima
3. da ispadaš glup ako mu daš pare
4. da treba biti što suroviji u sikterisanju prosjaka, jer ne samo da prose već su i dosadni, bezobrazni i prljavi
E zbog tog opšteprihvaćenog stava NIKO neće dati pare iako bi možda i udelio nešto da se njega samog pita ili da je u drugačijoj situaciji.
A što se samog tog opšteprihvaćenog stava tiče, on iako je jednim delom ispravan (da je bolje da rade nego da prose) ne bi trebao uticati na našu odluku da damo prosjaku nešto što je za nas sitno, a njemu mnogo znači, jer on (pa čak i ako mu je prosjačenje "biznis") dobija novac samo od onih koji odluče da daju.
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.
u tom zecu leži grm
"opštio" bi da ste nasamo
ali u društvu jock:)))+
pogledaj epizodu south parka o prosjacima. + od mene.