Put licnog stava od potpuno razvijenog do izgubljenog, uslovljen sazrevanjem, starenjem, uticajem sredine, ekonomskom situacijom...Sastoji se iz vise faza, odredjenih starosnim granicama.
Prva faza (10-13 god.): Prvi stav. Osoba je krajnje subjektivna, ne priznaje nijedno misljenje osim sopstvenog.
"Bijelo Dugme je bio najbolji bend na svetu"
Druga faza (13-15 god.): Tek prvi kontakt sa informacijama o pojmu za koji se stav formira. Osoba uvodi kap objektivnosti, na osnovu zdravog razuma.
"Bijelo Dugme je bio najbolji bend na Balkanu"
Treca faza (15-18 god.): Osoba cesto diskutuje sa drugima o sopstvenom stavu. Priznaje i tudja misljenja, priznaje subjektivnost sbog stava.
"Za mene je Bijelo Dugme najbolji bend sa ovih prostora."
Cetvrta faza (18-25 god.): Osoba previse zauzeta da bi razmatrala sopstveni stav. Stav izrazava samo kao mogucnost.
" -'Jeli, sta mislis koji je najbolji ex-yu bend?'
-'Ma sta znam, mozda Bijelo Dugme...Nego, da l' ce da dodje Barselona iz keca u kec ?' "
Peta faza (25-55): Stav je nebitan, usled mnogih problema koji zadese prosecnog coveka.
" -'Tata, tata, koji je bio bolji bend, Bijelo Dugme ili Smak?'
-'Ne znam, sine, nego daj da poguramo Juga, vi's da nece da upali!' "
Sesta faza (55-do kraja zivota): Stava nema.
" -' Deda, deda, a sta je to Bijelo Dugme?'
-'Ne znam, dedino, idi pitaj babu, i vidi jel ostao neki ustipak.' "
