Ponašanje koje karakterizira prilagođavanje svakoj pojedinoj situaciji ili pojedinom društvu na način kao da ti je iznimno stalo, sve s ciljem prilagođavanjem okoline i njenim normama. Slaviš rezultate svojih sportaša kao da je tvoj vlastiti, osjećaš se uspješnim, napunjen si lažnim samopouzdanjem. Uživljaš se u ulogu milijuntog izbornika nacije koji zna najbolje, a misliš da je vaterpolo vodeni rukomet. Duboko proživljaš firmine uspone i padove, ganjaš karijeru, ideš na službenu žderačinu i opijanje, ovaj simpozij. Tu i tamo dobiješ regres, naravno ne financijski, nego za promjenu ti dobro potucaš šeficu odzada za svakodnevno maltretiranje na poslu. Evo ti obrazac, samo ti vrišti, navikao sam na tvoje zvocanje. Entuzijastično ideš 20 put na Labuđe jezero u kazalište sa svojom suprugom, vježbaš i ti biti dirigent na lokalnoj rijeci sa svojim labudovima dresirajući ih sa smokijem. Jebiga, Pavlovljev refleks. Diviš se konceptualnoj umjetnosti u galeriji, iako ne vidiš koncept, a kamo li umjetnost. Ideš u izviđače da provodiš kvalitetno vrijeme sa sinom, iako si se već dovoljno govana najeo na poslu cijeli tjedan, a ne da još moraš vršiti nuždu na čučavcu. S prijateljima ostavljaš recenzije na imdb-u oblikujući filmski ukus publike. Ne možeš pogriješiti kad na znanstvenofantastični film spomeneš egzistencijalizam, dekandenciju, otuđenost ljudi u modernom dobu, ubrzani način života, povratak prirodi. Strpljivo promatraš ženinu reviju i isprobavanje kombinacije posljedneg krika mode dok se pripremate za odlazak. Glumiš profesionalnog fotografa dok se ona nezadovoljno okreće po novu kombinaciju. Trebaš joj pokazati koju kombinaciju želiš da obuće za godišnjicu.
Kad je bal, nek' je maskenbal.
U busu se devojka svadja preko fona da se ne kaze Vukajlija nego Vujaklija za recnik... ocaj na njenom licu kad je shvatila da ne moze objasniti
Mokoš · 11. Maj 2011.