
To je ona koska iz svinjskog dimljenog buta, oglodana odavno, koja se koristi, u siromašnim krajevima Istre, da, prokuvana dvadesetak minuta u maneštri, lokalnom kulinarskom specijalitetu, podari miris. Maneštra je čorba od sitnog pasulja, kukuruza i priručnog povrća. A koska je kolektivna jer: u jednoj zgradi svi određenog dana kuvaju to jelo. I kad se pasulj skuvao, baba Marica u potkrovlju vadi kosku iz ormana, odmotava je iz novina, i spušta je u lonac. Dvadeset minuta kuvanja je dovoljno. Onda baba Marica vadi kosku, vezuje je za konopac i zove sa prozora komšinicu Radu u stanu ispod, koja promalja glavu i hvata kosku pa je trpa u svoj lonac. Posle dvadeset minuta Rada zaziva dalje, sa smerom na dole, i radnja sa konopcem se ponavlja. I tako sve do prizemlja, kad mali Lucijin unuk Lučano vraća kosku Marici u potkrovlje.
I tako do sledeće maneštre...
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
ti nisi bio urađen ti si se prekinuo iz naše galaksije
genijalno