Prijava
  1.    

    Kraj druge smene u Maksiju

    Prizor, koji zahvaljujući veteranskoj radnoj snazi iz bivšeg "Centroproizvoda", i novopridošlim mlađim regrutima Miškovićeve imperije, najviše podseća na žurku u anarhističkoj četvrti Kopenhagena. Kako se radno vreme privodi kraju, u samoposluzi pazare samo pogrbljena babetina koja je došla da ubije vreme do početka kviza na RTS-u, i klinac koji došao po boks crvenog Vinstona "za ćaleta", a zvuk "maksi, ajde, kupi, ceo dan" umnoispiračkih pesmuljaka, zamenjuju hitovi Bobana Zdravkovića. Nivo bezvlašća i haosa se iz minuta u minut, penje na sve viši nivo.

    Dok musavi mesari za dupe štipaju masne sredovečne tetke koje po rafovima slažu suncokretovo ulje, što one ispraćaju pohotnim "ju,ju" uzvicima, k'o da ih je Dragan Nikolić iz mlađih dana lično opalio po dupetu, mlađane kasirke razmenjuju poruke sa vlasnicima lokalnih pekara i menjačnica, ne primećujući da umesto Tesle vraćaju Vajferta. Batica sa mlečnih proizvoda je još pre pola sata zapalio na pljugu, i nema nameru da se vraća, a tvoj sir će po svemu sudeći zapakovati Fredi Merkjuri, koji će specijalno za tu priliku ustati iz groba, i u crvenim gaćama sa krunom i plaštom baciti robu na vagu. Šef smene zanesen revolucionarnim žarom, u treger majici sa zagrebačeke univerzijade 87, prodornim glasom nordijskog gorštaka raspravlja sa magacionerima o Ibrahimovićevom golu iz ofsajda.

    Šef smene: Liljooo, otišla ova stoka iz uprave, gasi ova govna i pušataj ono naše.

    Bolje da sam i siroma', nego da sam star...EEEEE, moji drugoviii...

    Opa, ju, ju!