
Dešavaju se vrlo retko.
Namesti se da sretnete nekoga, udesi se da provedete kratko vreme sa tom osobom, sklopi se da ste sličnog raspoloženja i da ste skoro idealan spoj za tu priliku.
1.
U autobusu sedela pored klinca koji nije zatvaro usta:
"Vi se baš gadite navlake za sedište. Ukočiće vam se vrat. Ionako ćete se dezinfikovati kad stignete. Naslonite glavu......blablabla"
Mali je upotrebljavao reči koje i ja inače koristim, ispričao mi je ceo svoj život. I ja njemu (jedva polovinu). Nisam "osetila put".
2.
Vraćala sam se s posla. Vreme nepravednih sankcija i gužvetina u prevozu. Stopiram i stane mi neki ultraraspadnut krš. Uđem, vozi neki nonšalantan blesavko, kažem dokle idem. Čovek klimne glavom i pusti svoju muziku. I svaka pesma me dotakne. Oboje smo ćutali celim putem. Doveze me do kuće. Retka uživancija.
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.
dešavalo se...+
To je to! pP