
Jasan pokazatelj u kalendaru alkoholisanja, kada planirano dnevno opijanje treba da počne (neplanirana ne zavise samo od volje, tako da se ona ne računaju). Kada je kratkodnevica, dan je kraći a noć duža, pa pošto mrak pada ranije, sa ispijanjem alkohola počinje se oko sedam uveče. Kada je u pitanju dugodnevica, mrak pada kasnije, tako da se sa planskim alkoholisanjem počinje oko devet - deset uveče. Jedinu dilemu je predstavljala ravnodnevica, ali pošto je ona jednom godišnje, oni strasniji ljubitelji pića su ovaj dan proglasili za nezvanični praznik, kada se pije ceo dan i celo veče.
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.
Ovo je mogao ovako filozofski obrazloziti,jedino neko sa nezanemarljivim iskustvom.
+++
Alkoholčina, moj fah. Ovo je definicija onoga što mnogi ljudi rade mehanički, ne uzimajući u obzir ove neizbežne faktore. Sa takvim predznanjem se ide u kafanu, bravo!