Dva naučna i verska pravca u okviru pojma postanja sveta. Kreacija propagira teoriju tvorca, dok evolucija smatra da je postanje došlo kao svojevrstan proces, ispisan na stranicama istorije vasione, svega živog i mrtvog, opipljivog i neopipljivog, sagledivog i nesagledivog.
Dijametralno suprotni. Nespojivi. Kao nebo i zemlja, kao voda i vatra, kao Turčin i Grk, kao Real i Barsa, kao sestre Kovač i hit, kao Jugo i bregasta od Krajslera.
Ni najveći filozofi se ne usuđuju da ih mešaju.
Ali sve to pada u vodu kada su u pitanju roditelji.
- Kec... kec... kec... vidi još jedan kec! Četiri jedinice! Pa mamicu ti jebem, kakve su ovo ocene! Pa ti se bre nisi pomakao sa nivoa homo sapiensa! Slušaj, ja sam te stvorio ja ću te i ukinuti, znaš?! Majmune jedan!
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
bravo +++
Hvala Kosmo :)
Nisu ni roditelji bili bolji sa ocenama. +
Hehe, pa znam, ali vešto kriju :) I bože moj, ako oni nisu bili dobri ne znači da deca smeju da budu kao oni x)