Prolazi kroz moj sistem, tako je hladno ali ta hladnoća mi stvara osjećaj kakav nisam doživio. Sve je dobro, osjećam kako vene struje kroz moje tijelo. Kako je dobra ta tečnost, ne gruša se, glatka je, a moje vene su glatke kao bebina guza, ne osjećam kako se krv sapliće, kako bi to bilo dobro kad bi sve tako bilo podmazano. Milioni podmazanih atoma prolaze mojim tijelom, protoni, elektroni i neutroni su kao braća, sve je to dobro, stvaraju bratstvo i jedinstvo u mom tjelu, oformiće mnogo molekula. Molekule će da nadvladaju svakojake viruse i antigene, sve će biti u redu, ništa više neće moći da mi naškodi. Živjet ću u blagostanju do kraja svog života, zahvaljujući molekulama. Opasnost će dolaziti samo sa vanjske strane, molekule će da se ujedine u kristale. Kristali će biti ozbiljan igrač, čuvat će me kao zjenicu oka svoga. Organizovat će samite sa drugim kristalima, pravit će veselja i svi će biti radosni, stvori će raj u meni. Hranit ću ih prijateljstvom sa drugim kristalima, pomagat ću im. Njihovi mitinzi će biti primjer za svijet, slat će poruku mira, iz mene će izlaziti samo dobro, predstavnik kristala će dobiti nobelovu nagradu za mir, svi će željeti da ga vide, oni koji ga dodirnu bit će prosvjetljeni, i ja ću ga dirati. Dodir kristala me umiruje, sad ću dirati svaki kristalni objekat. Osjećam spoj kristala na mojim prstima, oni se prenose na mene, preko moje krvi. Formira se nova krv, svakim trenutkom moje tijelo dobija sve više i više nove krvi, kristalne krvi. Osjećam neku neravninu na prstima, kakvi su ovo kristali, oni su razbijeni u dijelove, iz mojih prstiju izlazi krv, šta se to dogodilo, kako je neko mogao da uništi takav savršen sklad kristala. Da li se moja kristalna krv slomila na prstima, zašto je neko morao da pokvari takav sklad? Kada će da se zalijeći, hoće li prestati ovo šikljanje, kakva me ovo pospanost obuzima, vjerovatno sam se umorio, neka sve isteće iz mene, sutra ću obnoviti sve ovo, zaspat ću, odlazim. Shvatio sam kristalna krv se lomi pod prstima.
