Kršan čovjek, iliti gorštak, je čovjek sa dobrim apetitom. U njemu ima sto kila žive vage i dva metra “skromne” visine. Može pojesti vola, konja, dva krmčeta, pola teleta i desetak pilića, i to sve odjedared. Kada radi, radi za desetoricu, znoji se ko zvijer, pije litar vode svakih pola sata i posao uvijek svršava na vrijeme. Kršni kosci mogu pokositi dvije livade od sto hektara za pola dana, a da se ne umore.
Za ženidbu kršni momci biraju jake đevojke. Prije udaje za kršnog mladića đevojka se mora testirati. Na đevojku se stavlja puna ratna oprema i nagoni se da optrči deset kilometara najsrmijih nizbrdica. Poslije toga na đevojku se nagare vuci, a njoj se dade grabova motka i dok ih ne smlati igra se ne prekida. Ako kojom prilikom dođe do tog da je vukovi savladaju i dođu joj do grla, mladoženja ima pravo da nesrećnoj đevojci puškom skrati muke.
Kršni ljudi ne vole slabiće. Kada se rukuju oni snažno stiskaju šaku. Često puta se desi da onom s kim se rukuju slome ruku. To im je poseban vid zadovoljstva.
Za kršne ljude se kaže da su odvaljeni od stijene, porede se sa trokrilnim ormarima, akada dođu u vojsku redovito postaju desetari jer “mogu dosta povuć“.
Dobri su za borilačke vještine, naročito boks. U lov se pozivaju da bi nosali ustreljene krmače, u svatove da bi prenijeli mladu preko praga, a na sahrane da kopaju rake i teglje lijesove.
