Prijava
  1.    

    Krvavo proleće

    Pojavila se još jedna kišna aprilska noć. Skoro svi su utonuli u san u svojim toplim kućama, osim jednog čoveka. Bio je kao noćna ptica koja uvek vreba preko noći. Boravio je najviše u svojoj maloj sobici sa starim kompjuterom i izbledelim krevetom. Soba je bila prepuna dima od cigareta. Dim je bio kao gusta magla koja se širila po čitavoj sobi. Sedio je za kompjuterom i uvek nanovo pripaljivao novu cigaretu. Bilo je pola dva ujutru, kad mu je došla ideja za novu definiciju na Vukajliji. Uprkos tome što je dobijao malo ocena, i dalje je pisao defke jer je u tome uživao. Kad je video da mu zadnja cigareta polako dolazi do kraja bio je pomalo ljut i nervozan. Izašao je napolje bez kišobrana, iako je znao da u to doba nijedna prodavnica nije radila. Ubrzano je hodao po blatu i vodi u svojim gumenim čizmama. Kada je napokon ugledao zatvoreni kiosk, prišao mu je i izvadivši kamen iz blata i vode, bacio ga je iz sve snage u mali prozorčić na kiosku. Nakon što je uzeo šteku Winston cigareta, polako je krenuo kući. Posle nekoliko minuta dok je išao prema svojoj kući čuo je u daljini ženski vrisak. Polako je prilazio mestu odakle je mislio da je došao vrisak, dok je usput vadio veliki nož iz svoje desne čizme. Kad je ugledao jednog momka i curu video šta se dešava, uhvatio ga je za njegovu dužu kosu i nožem mu je prerezao vrat. Izvadio je svoju cigaretu iz usta i ugasio je prislonivši je na žrtvino čelo. Zaprepašćena i neuređena devojka je krenula bežati zapinjajući usput za grane koje su se nalazile na putu. Nesretna devojka se nakon par sekundi spotakla o jednu veliku granu i pala na poveći dio metala od koji se glava, udarivši u njega, prepolovila kao lubenica. To je ubici samo olakšalo dio njegovog posla jer bi je on svakako osakatio svojim mesarskim nožem. Nakon što je devojku prepolovio, uzeo je po jedan dio u svaku ruku i polako krenuo kući...
    Ponovo je zavladao strah i trepet u naselju.