
Simpatična onomatopeja kucanja o vrata, koja se krajnje bojažljivo izgovara, kada nesigurni i manji od makovog zrna zakoračimo u prostoriju osobe od autoriteta, iako smo već uveliko ušli, a vrlo često, prethodno na vrata zaista i zakucali.
- Heh, kuc-kuc, dobar dan, doktore. Nemam zakazano, ali...
- Sačekajte ispred, pozvaće vas sestra!
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.
Ooooodličan primer!!! Jadničak jedva hrabrosti skupio da zakorači, a oni ga šikaniraše za pola sekunde ;D
+
I onda izađe ispred i neka baba ga pita "Jel' vi čekate?
+
hah, a jes tako baš!