
Весник пролећа. Помињан толико пута заједно са висибабом, јагорчевином и љубичицом, уз изостављање чињенице да је - ружан и отрован.
- Децо, да ли је свако донео по цвет, весник пролећа?
- Даааа.
- Одлично, дечице. Милане, ти си набрао...
- Висибабу.
- Браво, Милане. А Сања нам је донела..
- Јагорчевину.
- Дражесно, Сања. Зурловане, ти си нам донео...
- Кукурек!
- Црни Зурловане, 'де нађе кукурек, поред толико лепог цвећа, мајка му стара!?
- Крај потока, испод гробља.
- Ију. Види какав је, уф. Шта да радимо сад са њим?
- Ви ништа. Огулићу га и појести.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
Зурлован зна знање :)+
Ја сам за тренутак помислио да је он и писао, али приметих да дефка не вришти од бесмислености:Д
+++
Viš ovo nisam znao. +
Helleborus odorus nje ružan! Jeste otrovan doduše... +
Dobro, jes' to stvar ukusa (da se tako duhovito izrazim, pošto je je l' te otrovan), ali dakako odudara od "standardnih" vesnika.
Za ukus ne bih rekla da ima smisl ada se ja raspravljam, pamte me po jednom liku koji izgleda kao da je polumrtav ili od voska, a ja sam rekl ada je za mene oličenje lepote, tako da možda i nisam kompetentna da raspravljam o tome šta jesete, a šta nije lepo. :) Mada je meni sve cveće lepo. :)
Pa, dobro, uglavnom, defka je anegdotska, tj. zasnovana na istinitom događaju tamo negde iz 1. razreda. A kukurek nađo usred neke šumetine, sav ponosan, kad ono cvrc. :)))