Biljka koja nije indijska konoplja i nema bas neke veze sa biljkom koke. Raste tamo gdje betona nema, a to je uglavnom izvan grada.
Od njega se pravi kukuruzno brašno a od kukuruznog brašna se ne pravi hljeb koji svakodnevno jedeš nego proja i kačamak, ako si nekad čuo za to? Kad je sezona a ti klinac, to se krade u akcijama u kojima se ne koriste utoke. Kad prodje ta sezona, na red dolazi akcija krunjenja i prekrupljivanja istog. Krunjenje je skidanje zrna kukuruza sa TEKUNA, opasne sprave kojom možes da obršeš dupe kad kenjaš u toaletu kroz čiju se rupu u podu vide govna. Prekrupljivanje je tehnika grubog sitnjenja zrna koje si predhodno okrunio, i ne dobija se brašno nego prekrupa, stvar kojom se hrane domaće životinje, ne stafordi, rotovi i pitovi, nego svinje, ovce i druge mnogo hladnokrvnije i čišće životinje čije meso je za nijansu boljeg ukusa od govneta tvog kera koje si uokvirio pored slike Kristijana Golubovića. Dodavanjem još nekih sastojaka u prekrupu dobija se koncentrat, stvar kojom si uvrijedio debelu klinku iz kraja, kad si joj reko da joj mama to sprema za doručak. Brašno se melje u vodenici.
Ako te nekad potjera dok prolaziš pored polja na kom raste ova biljka a papira nemaš, okruni jedan kukuruz i uzivaj.
I još nešto, Zemun Polje nije selo ako ima institut za kukuruz.
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.