Biljka koja nije indijska konoplja i nema bas neke veze sa biljkom koke. Raste tamo gdje betona nema, a to je uglavnom izvan grada.
Od njega se pravi kukuruzno brašno a od kukuruznog brašna se ne pravi hljeb koji svakodnevno jedeš nego proja i kačamak, ako si nekad čuo za to? Kad je sezona a ti klinac, to se krade u akcijama u kojima se ne koriste utoke. Kad prodje ta sezona, na red dolazi akcija krunjenja i prekrupljivanja istog. Krunjenje je skidanje zrna kukuruza sa TEKUNA, opasne sprave kojom možes da obršeš dupe kad kenjaš u toaletu kroz čiju se rupu u podu vide govna. Prekrupljivanje je tehnika grubog sitnjenja zrna koje si predhodno okrunio, i ne dobija se brašno nego prekrupa, stvar kojom se hrane domaće životinje, ne stafordi, rotovi i pitovi, nego svinje, ovce i druge mnogo hladnokrvnije i čišće životinje čije meso je za nijansu boljeg ukusa od govneta tvog kera koje si uokvirio pored slike Kristijana Golubovića. Dodavanjem još nekih sastojaka u prekrupu dobija se koncentrat, stvar kojom si uvrijedio debelu klinku iz kraja, kad si joj reko da joj mama to sprema za doručak. Brašno se melje u vodenici.
Ako te nekad potjera dok prolaziš pored polja na kom raste ova biljka a papira nemaš, okruni jedan kukuruz i uzivaj.
I još nešto, Zemun Polje nije selo ako ima institut za kukuruz.
