Vrsta pjevanja kod ljudi koji su uglavnom u nekom poslu, i to im pjevanje valjda omogućuje da se koncentrišu, ili daje kratki mentalni predah dok ponovo ne prionu na posao.
Ali u društvenom smislu to pjevanje ima i neke druge funkcije:
- obilježavanje svog terena, svoje teritorije (ovo je moja zona, i ovdje radim šta ja oću)
- označavanje prisustva, ostavljanje traga (nešto kao parfem, ili zapišavanje bandera od strane psa)
- slanje poruke, u poslu sam, ignorišem sve oko sebe, bježi, ne ometaj
- takođe slanje dominantne poruke... eto pjevam to što pjevam, zato što mi se može, jel imaš šta protiv?
Važno je istaći da postoj tačno određeni način kako se najčešće izvodi ovo kulersko dominantno pjevanje, i tu uopšte ne može bilo koja pjesma da se nađe na repertoaru... Glavne karakteristike su:
- Pjeva se tiho, sebi u bradu, za sebe, samozadovoljno, samom sebi
- Pjeva se ipak dovoljno glasno da slušaoca zaintrigira, u smislu da se taj zapita, šta ovaj pjeva, ali nedovoljno jasno i razgovijetno da se pjesma prepozna
- U 99% slučajeva radi se o nekoj narodnoj pjesmi, najčešće lokalnoj ili regionalnoj, koja uopšte nije poznata široj publici (to je kulerski aspekt, jer da pjevaš nešto što svi znaju, to i nije baš kul)
- Pjesma uglavnom ima jak emotivni naboj, i onaj što pjeva ulazi u neku vrstu zanosa... znači stil je tipa Toma Zdravković ili neki sevdah, ili neka krajiška, tako nešto otprilike... čime se šalje poruka, evo mene radim ovdje, mučim se, jebem se (recimo sa ovom listom kamiona), vidiš kakva me muka uvatila kad ovo pjevam, a šta ti oćeš tu meni iznad glave?! ODABIJ.
