Kad nam neko nešto donese u kuću, uglavnom neka hrana ili piće pa to isto brže bolje pojede ili popije.
Brat 1: Gde si bre buraz, mi bili u prolazu, pa rekoh da svratimo malo da vas vidimo, evo ova kesa je za vas, daj snajki tamo.
Brat 2: Ma daj bre šta si se trošio, naši smo, znaš da ovde možeš u po dana u po noći da dođeš, a ti mi sad tu kupuješ nešto. Eeee i to nije nešto, nego skupi konjak, ma nije trebalo. E staviću ga ovde na policu, znaš da volim da skupljam razna pića.
Snajka: E gde ste vi, pa mogao si makar da se najaviš, da napravim nešto, mada dobro domaćinska je ovo kuća, uvek nečeg ima. Ajde sedite. Šta će te da popijete?
Brat 2: Pelinkovac, domaća, ima neke 2 vrste, šljiva i kajsija, vinjak, pivo, vino, špricer.
Brat 1: Mmmmm, ja ću konjak.
Brat 2: E konjak nemam.
Brat 1: Pa daj otvori taj što sam ti doneo.
Brat 2: (pogleda u ženu, tj. snajku, ona ode do kuhinje, on za njom) Je li ženče, je l ovaj mene malo zajebava?
Snajka(žena): Ko da ga ne znaš kakav je, ceo život je takav, kumica donela u šupak odnela.
U nedostatku mesta u Vujaklijinom ili kojem drugom rečniku na internetu postoji mnoštvo sajtova, među njima Vukajlija, gde možete da vidite na kakav sve način ljudi vole da razgovaraju na opšte zgražavanje lingvista. Tako da se tamo može videti da ljudi fejsbukuju, fejsbuče, da im je fejs ubagovao. Ili čak poređenje čuvenog prideva „kul”: kul, kulji, najkulji.
Emisija RTS-a "Oko Magazin · 24. Novembar 2009.