
Lako i svima dostupno, ima ga svugde u izobilju, najverovatnije i ne košta puno. Kao dnevne novine, na primer.
- Nešto si mi zabrinut?
- Jesam, onaj moj mali hoće da ide u auto školu, uzeo bi dozvolu.
- Pa?
- Kako pa? Ne ume ni pertle da veže, ni nos da obriše, nesposoban za život, a ovamo bi kola da vozi! Treći razred ponavljao, trupac! I koj će moj da nauči? Samo bacam pare...
- Daj, pa nije to k'o nekad što je bilo, na trafici mož' da je kupiš. Sad odeš kod čoveka, iskeširaš i uzmeš vozačku.
Ne volim ja taj keš end keri princip, ne zna ništa, nekoga sutra da ubije...
- Slušaj, bolje tako pa on nekoga da ubije, nego da neko ko je kupio dozvolu na trafici njega ubije. Ako 'oćeš, neka i polaže, ionako to sad rade papagajski. Daju im i pitanja i odgovore unapred, oni nauče k'o papagaji, zaokruže i to je to.
- I to što kažeš. Hvala na savetu.
...........................................
- Upisao nam Joza faks, 'si čuo?
- Ma da, Megatrend. Njihovu diplomu možeš na trafici da kupiš!
- Nije baš, imaju oni studentsku službu, pa onaj šalter unutra...
- Znači, trafiku unutra montirali?! E, šta sve možeš kad ministar radi kod tebe!
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
plus, al si ga mnogo otegao s primerima
Sjajno!