Prijava
  1.    

    Kurcu je odzvonilo kad ni jogurt ne pije

    Završna dijagnoza kurčevog nažulja. Stanje u kom više ne pomažu nikakvi bapski lekovi, kad zabezeknut stojiš i iz dana u dan gledaš u šta ti se palamar pretvara, nemoćan da išta preduzmeš.

    - Sine, zaista ti kažem: to je bio biblijski jeb, ta kuromlaznjača iz kafanskog sliva kod Kalenića se popela na sto, i namigivala mi, a igra za celo društvo! I ja ne budem lenj, pronađem joj telefon sledećeg dana, i, šta da ti kažem: nek je prokleta pošta, telefon i telegraf, dođem joj na gajbu, a gajba: krevet i kupatilo, neki suteren, spuštene roletne, jebiga, da ne vide komšije gazdaricu u šlafroku. Razgrne ona šlafrok, zapljusnu me one sise, ja je se setim na stolu od preksinoć, a nisam nešto ni morao da angažujem memoriju... kakve butine, namestim je i krrenem u terminatorsku jebačinu. Ona se trti, nabada, stenje... al primetim odmah nešto neverovatno: napaljena ko mlado majmunče, trese se na tukididu... al prilično suva, kao Kalahari kad ono Bušmanin iskopa koren pa ga cedi u usta da se napije od tri kapi vode, jebem li ga u usta crnačka, pa vraća koren u zemlju i zabada zastavicu da zapamti gde mu je preostalih šes' kapi. I tako je krešem jednom, dvaput i triput. Treći put lepo osetim da mi kurac gori, jebem me glupa, makar da uzmem da pljunem, ali ne mogu da prekidam, ona zapomaže, sviđa joj se... i meni krivo da prekidam bilo zbog čega, a osećam da palamarčina gubi na obimu zbog sagorevanja materije, kao da ga guram u vrelu, zarđalu rernu. Nisam se ni tuširao, rešim kući ću. I kad stignem kući, dok sam se tuširo, osetim po tukididu da me oni mlazići iz tuša čudno peckaju. Ali ništa, zaspim i gotovo.
    - Nisi prob'o terapiju jogurtom? Znalci kažu da to leči sve?
    - Ma kaki bre jogurt, nije moj kurac burek sa sirom!
    - I šta je bilo posle?
    - Budim se sutra, šta ima da vidim: otvorila se ranica! Lepo gledam: ranica. Pa dobro, mislim se, na kurcu rana - na kurcu i zarasla. Veteranska oznaka, dođe mu ko orden. Preksutra ranica još dublja. Hm, kažem ja. I tako, da ne dužim... posle par dana ja na kurcu nosam rupu ko zrno pasulja, duboku 5 milimetara, brat bratu! Jebote, odem kod kožnjaka, on razrogači oči, da mi neku tinkturu. Kurac tinktura, stvar još gora. Da mi neku mast - ništa. Odem kod drugog doktora, on mi da treću mast - rana sve dublja, da imam kosku u kurcu već bi se koska videla. I na kraju odem kod primarijusa, on me primi, uzme mi kitu u ruke ko mrtvog vrapca, okrene ga prstima, i kaže: Bivacin sprej!
    - Uh, jebote... i šta si uradio?
    - Pa uzmem taj sprej, prsnem na ranu... i ona počne da se zatvara. Za nedelju dana ostala bila samo fleka. Mislim da će mi ta fleka ostati kao beleg. Satre mi cava kitu, mamicu joj suvu!
    - Ugh, sine, odzvonilo je tvom tukididu kad ni jogurt ne pije!
    - Vala baš! Aj da udarimo još po jedno pivo, presušio sam od pričanja, a to stanje, video si, ne valja...