Prijava
  1.    

    Kurt Kobejn po drugi put među ljudima

    Eto, već je uveliko prošlo osamnaest ljeta od kako je pjevač "Nirvane" izvadio kratku pušku, i jednim hitcem u bradu sebi oduzeo život. Od tada se i nisu desile neke drastične razlike, jebi ga. Porastao je nivo svetskog stanovništva, klonirali su ovcu Doli, Đovak je postao najbolji teniser svijeta, đeca su se pravila, ljudi svađali i mirili, mlado se voljelo, staro umiralo, Ameri mirnim putem zavodili demokratiju, neke države se širile, neke raspadale. Uglavnom, se za tih osamnaest godina nisu desile neke mnogo značajne stvari. Osim što su se muzički pravci znatno promijenili..

    Neđe na rajskim poljanama oko 21:00 navečer:

    - Ooooooo Merkjuri, đe si pederu Bog te ne ubio?
    - Evo me dolje!
    - A šta ćeš dolje, u usta te jebem!? Izlazi iz tog oblaka ovoga trenutka!
    - Sačekaj sekundu, života ti.
    - A šta radiš dolje, pizda li ti materina? Da opet ne drkaš kurac Roju Orbisonu?
    - Ne Elvise brate, nego posmatram Kurta. Opet pao u depresiju čovjek.
    - Aj nema veze, evo cimnuću Džimija da mu nabavi šaku rohipnola da se smiri..
    - A od koga reče da nabavljaš? Od Hendriksa?
    - Jeste, zbilja đe se izgubi on?
    - Ada tu je neđe, nego ga ne vidiš, pao je mrak. Pssssst, evo ga Kurt.

    I tako pjevač Nirvane prekida diskusiju Merkjurija i Prislija u ovako finoj večernjoj idili:
    - Zdravo , momci!
    - Smrdiš ko tin spirit. Jesi se opet drogirao?
    - Zajebi tu priču Fredi brate, znaš šta sam odlučio? Da nagovorim Harisona da me opet pusti među ljude.
    - I treba, glupo ti je bilo ono. Što jes, jes. A realno on će tebe i pustit, vazda te je najviše gotivio, siso jedna. Mada moraš priznat da si uvijek bio najveća šlihtara.
    - Daj ne seri sa tim podjebavanjem čitav život, ja barem nisam peder..

    I tako se Kurt uputio ka kancelariji Džordža Harisona.

    - Kuc , kuc.
    - Ko je?
    - Kurt Kobejn!
    - Šta ti radiš van odeljka za narkomaniju?
    - Došao sam da te zamolim nešto, a i dosadilo mi da jebem Vitni Hjuston i Ejmi Vajn Haus.
    - E jebem ti mater narkomansku vazda si jebao neke pajdomanke. Kud će kruška no pod krušku.. Aj reci, šta ti treba ?
    - Da me vratiš među ljude, mislim da zaslužujem drugu priliku.
    - Ajde važi, ionako je raj počeo da mi smrdi od tebe.

    I Kurt Kobejn se odjednom stvori na zemlji. Nedostajalo mu je čvrsto tlo, i bio je oduševljen što ponovo vidi normalan i smrtan svijet oko sebe. Nije prošlo nekoliko trenutka a on podiže pogled i viđe veliki ekran iznad sebe.
    "..A sada najveće muzičke zvijezde današnjice, svi na jednom mjestu. Majli Sajrus, Džastin Biber, Keti Peri, Paris Hilton, Evril Lavin, Florida.. Pjevaju samo za vas i za vaše uši, dođite da vidite čudo, prisustvujte događaju kojem nećete imati priliku da prisustvujete mnogo puta.."

    Opet, neđe na rajskim poljanama:

    - Đe ste momci?
    - Đe si Kurte, šta ima?
    - Ništa vala..
    - Kako ništa? Pa eto još jednu si rupu probušio.
    - A, morao sam da se vratim, jebi ga. Nisam mogao da izdržim. I poslušajte moj savjet, ne vraćajte se dolje..
    - Poslušaj ti naš savjet, ne vraćaj se ti. Jer će ti faca ubrzo biti izbušenija od face Lenija Kravica.