
Svi mi imamo po jednu kutiju gde stavljamo one stvari koje su nam naročito drage. Kada nas nostalgija ponese otvorimo je i čitamo stara pisma, stare leksikone i spomenare, sećamo se lepih i ružnih vremena, izgubljenih ljubavi i smešnih događaja. Nekada se tu nađe pramen kose iz detinjstva jedne naše drugarice ili druga, kamen sa ekskurzije gde smo poslednji put bili i naravno pregršt požutelih slika sa posvetama: "Najboljoj prijateljici za uspomenu i dugo sećanje", "Danas je dan, kada sam poželeo da ti kažem da te volim, 16.09.1998." "Ne zaboravi me".
U ovoj novoj virtuelnoj eri tehnike i interneta, ulogu kutije sa uspomenama preuzima naš hard disk i u njemu: *.txt, *.dbb, *.jpg, *.html, *.doc i ostali fajlovi, koji ne mirišu na požutele papire i ne sadrže posvetu:"Ova moja uspomena ako ti je kratka, ti joj dodaj čokolade pa će biti slatka".
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.
+
:(
Nažalost.
+