
Lakrdijaš nije pojam, već vlastito ime i zato ga je poželjno pisati velikim slovom. Poput cirkuskog pajca neodređenog osmeha, on će se suprotstaviti četvrtoj dimenziji vremena, ismejaće njena pravila i stvoriće lično svoj prihvatljiviji svet. Lakrdijaška priroda je preduslov za život koji će vas odvesti preko samog ruba usamljenosti. Zato Lakrdijaš nikad neće pisati lakejske strofe ili aleksandrince, jer tuga jednog Lakrdijaša je oslobođena svake forme.
-Reci mi šta je najlepše što si video? - uskliknu devojčica i poče da plješće.
Odjednom se lice Lakrdijaša smrači, njegovi prsti okoštaše, a njegove misli zaokupi nerešiv problem. Kako da joj objasni da je najlepši trenutak njegovog života, ujedno i bit čitavog stradanja...
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
Opet kazem,mada znam sta sledi nije bezveze!++++