
lutkarski serijal za decu, koji se emitovao sredinom 90-ih, na RTS-u, pred pocetak vecernjeg Dnevnika. neke od lutkica bile su: lija, vuk, gavran, jez, mis, medved... skecevi, od kojih se i sastojala emisija, bili su saljivi, poucni, i prilagodjeni deci svih uzrasta. na kraju svake emisije, pevali su pesmu LAKU NOC, LAKU NOC....
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
Vuk ti reče - dobro veče!
:-)))
Ah kako sam ih samo volela!
Sećam se toga, ali kao kroz maglu.
najvise sam voleo kako ona promukla dzukela peva.
ja sam obozavala medu!
I u sobi na belom jastuku
i u šumi pokraj starog panja
svi pod obraz il'šapu il' ruku,
doščo vreme da se lepo sanja.
Laku noć, laku noć, laku noć...
Divno... Htedoh sad da je definišem al' ima...
Omiljena.
Jedna kvaka, ni teška ni laka, dao bih za nju pola purenjaka!
Hahah, koliko je ta lajna bila retardirana. Naravno, bilo je ekstra momenata.