
Moje (i ne samo moje) omiljene farmerice. Nosili smo ih dok se ne pocepaju, pa ih prošivali i nosili i dalje. Na kraju su te pantalone dolazile do stadijuma u kome iz džepa ispada novčanik a one se toliko istanje da se pri svakom sedanju sve više cepaju. Pri tome smo se vadili na fazon, a glavni razlog je bila besparica.
- Kevo, treba mi pare za farmerice, ove se pocepale.
- Odakle mi sto maraka za taj levis, uzmi neke normalne, šta im fali...
- Neću to sranje sa pijace, ajd' proštepaj mi ove...
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
EEEh ...bilo nekad.Više nisam siguran da li crvena markica beše "sigurica"da imaš original
Da , da i sad jedan takav ( sve ištepane ,još sa prve godine faksa)imam u ormanu i obučem samo u posebnim prilikama , čuva se da potraje ( a naravno tako i proveravam da li sam se ugojila)...
Ja svoje nisam dao kevi da usiva. Sada su u stadijumu u kom, ako se potrefi da mi se pri sedanju i bokserice pomere, jaja mi ispadnu kroz rupu. Ah, zbog toga se osetim kao Marko Vidojkovic...