
reč engleskog porekla, a koriste je uglavnom (verovatno i samo) novinari i označava glavni deo, tj. poentu neke priče, ali stavljenu na početak. znači, ne od tzv. kulina bana, nego odma pravo u centar. takođe, lid priče mora imati odgovore na pitanja KO, ŠTA, KAD, GDE, KAKO i ZAŠTO...
u slobodnom govoru koristimo ovaj izraz da na finjaka kažemo nekom da ne smara nego da pređe na stvar...
novinar 1: ... i tako mi otišli sinoć na neko ćepi, misim, ja je zvao... kao ispo šmeker... stigla plata i te fore, blablabla...
novinar 2: ama brate, druže, kolega mojne da me zamaraš nego daj lid priče! si ti nju jebo ili nisi i gde itd...
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.
* odgovore
inače + :)
ček...
лепо ђолс...кад би овде поједини писали само лид, било би кудикамо боље... +
fala vi ,)
slažemo se...