
Čudna sorta. Obično stariji ljudi koji se kada se nađu ispred vas u redu iz sve snage trude da budu duhoviti, ali im to baš ne ide. U stanju su da prokomentarišu i odgovore na sve što se ispiše na ekranu.
- (ulazi, stavlja karticu) Pu, jebem mu, nikad da pogodim stranu kako treba...
- Molimo izaberite jezik: srpski, english, ...
- Pa srpski, neću na mađarskom valjda!
- Izaberite transakciju: podizanje gotovine, upit u stanje, brza isplata.
- Pa naravno da sam došao na bankomat (okreće se prema liku iza njega i šmekerski se osmehuje) da podignem pare... mislim, šta ću drugo?
- Izaberite iznos. Molimo da iznos bude deljiv sa 200 i 500.
- U, mamu im njihovu, ne može manje (ponovo se okreće prema liku iza), to je sve mafija... da je nama Tito živ...
- Da li želite priznanicu?
- Pa ajde, može...
- Molimo uzmite priznanicu. Molimo sačekajte novac i račun.
- Ne, nego ću tebi da ostavim. (odlazi prebrojavajući pare)
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
i ja nekad pričam,kad je onaj bata što živi unutra bezobrazan pa neće da mi da pare+++