
Svetkovina u režiji krvožedne rulje koja za cilj ima da prokazanog upozna sa tvorcem.
-Koja je tvoja priča?
-Ja sam ti rodom iz Luizijane, cenili su me tamo mnogo, govorili su kako vredim k'o dve stolice. Nego pre neki dan, pile lokalnog veleposednika dobije kijavicu, i oni šta će, okrive mene, zapale mi pokušaj kuće i obese me! Zamisli... A šta bi kod tebe? Odakle dolaziš?
-Iz Srbije. Mene napenalio linijski da poništim čist gol. Elem, bežim ja, jedna njiva, druga njiva, i taman da upadnem u neki kukuruz, kad ono sapletem se na neku žicu, i tol'ko mi bilo. A malo mi je falilo... Nego šta ceniš, gde će da nas rasporede sad?
-Nemam pojma, valjda me neće cimati po rasnoj osnovi, ipak je u moju čast upaljen najlepši krst još od linča mog dede.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
ako je u tvoju čast, onda +++
Odlično!
Simpatično...
Баш је мрак!
Uuu, baš je ekstra ovo. + *
Do jaja+