Gospodari sela, posela i snevesela.
Možeš susresti seljaka na kvantašu, seljačinu u međugradskom busu, čak i Velju Ilića u takmičarskoj partiji svinjokolja zajedno u ekipi sa Jašarom Ahmedovskim, Fifti Sentom i Sašom Mišićem i podvesti to pod pogrešno iskalkulisanu dozu esida koji Iluminati inače sipaju u gradski vodovod - ali susret sa pravim ljankasterima je iskustvo koji ostavlja sva ova uplakana u prašini, isvršavane face i raspršenih nadanja. Njega ćeš sa čudnim sjajem u očima prepričavati deci na časovima Sveta oko nas kao upozorenje, dedi pred spavanje da bi ga najzad nekako naterao da baci kašiku i ostavi ti dvaes ari kod Vrbice iznad Aranđelovca, ženi u noćima u kojima skačeš iz kreveta sa srčanim palpatacijama znojav kao Berluskoni ispod perike, a svima ostalima stojeći samo u gojzericama na ćošku kod Merkatora, unoseći im se u lica i sedajući im u kolica prepuna proizvoda široke potrošnje.
- Šta radite, narode?
- Evo jebemo radoznale bez kurtona jer smo ih sve napunili smuđem i izbacali s prozora po ljudima, gahahaha grok
- Ljankasteri, klanjam vam se.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
Svaka čast!
Super.
Сјајно.