Osjećanje koje ljude tjera da čine dobro drugima bez ikakvog interesa i bez očekivanja da im se to dobro uzvrati. Po rečima mog profesora filozofije iz gimnazije mjerna jedinica za ljubav je žrtva po metru kvadratnom. Meni lično bi bilo logičnije da je rekao žrtva na sat, ali svejedno, poenta je ista. Zapitajte se kada vam je palo na pamet da operete suđe umjesto bake, da date nekom bogalju (ne mislim na one prosjake kojima nije ništa, već na stvarno nesposobne, invalide) malo veće pare (ne 20 din, već recimo 200 din)? Kada volite ženu, koliko vam je stalo da njoj zaista ugodite, da je zaštitite, da joj ukažete na njene nedostatke, ... a ne samo sex. Da li ste spremni sasuti ljudima bolnu istinu u lice, ako je to za njihovo dobro? Kad volite, jel volite zbog sebe ili zbog drugog? Ovi primeri su činovi ljubavi. Čini mi se da se retko sreću. Ljubav nam svima nedostaje.
I za kraj, da me ne popljujete zbog pretjeranog moralisanja, odmah da kažem, da ni ja sam ne postupam ni blizu u skladu sa svim navedenim primerima, a trebao bi, kao i svi ostali. Ipak mislim, da samo podsjećanje na ovu temu ne može da škodi (što bi reko Lane Gutović)
