
Preteča meksičkih serija. Literatura koju su naše radne žene nekada masovno čitale po autobusima, štampana na papiru na kome se štampaju karte za bionju (znači najgori), sa slikama zaljubljenih parova koji se jure po livadi na koricama. Pisale su ih nepoznate autorke, kao npr. Medelin Grin (baba Lepa iz Donje Kukovače) i sl. Siromašni radnjom, puni rubin crvene i smaragdno zelene, sa manje- više istim zapletom.
Definiše se sve i svašta. Tako se mogu pročitati definicije baksuza, alapače, čitulje, smrti, rezervoara za smeh, kolateralne štete, Živojinović Velimira, zvanog Bate, dnevne svetlosti, gospođe džem!, Brus Lija… „Je l’ ti puši ćale?”, „Je l’ mogu u WC?”, „Chuck Norrisisati” i još mnogo toga može se naći na ovoj internet stranici. Zato ne iznenađuje što se mnogi kad jednom dođu, ponovo vraćaju na nju. Neki čak postaju i zavisnici, pa traže od moderatora da ih banuju, poput jednog studenta koji je zahtevao da mu zabrane pristup na nedelju, dve dana da bi mogao da uči.
Status Magazin · April 2009.
Xaxaxa, za ovakvu ekspertizu mora da si se bas nacitala!
Jure se po livadi... Ahahahahaha!
+++
Nagledala se u busu :) Pozmajmila sam par puta od komšinice (imala jer pun orman), pa kad sam uzela drugi pa treći naružih ženu ni krivu ni dužnu, rekla sam joj da me zajebava i da mi isti stavlja u druge korice...
Plus!
+
kakav pojzen maestro
Jbt, gugi, baš si počeo da analiziraš autorke. Ono jes, upoznaj neprijatelja. ;)
A plus inače
čitam samo ozbiljne autore lolo