
Preteča meksičkih serija. Literatura koju su naše radne žene nekada masovno čitale po autobusima, štampana na papiru na kome se štampaju karte za bionju (znači najgori), sa slikama zaljubljenih parova koji se jure po livadi na koricama. Pisale su ih nepoznate autorke, kao npr. Medelin Grin (baba Lepa iz Donje Kukovače) i sl. Siromašni radnjom, puni rubin crvene i smaragdno zelene, sa manje- više istim zapletom.
U nedostatku mesta u Vujaklijinom ili kojem drugom rečniku na internetu postoji mnoštvo sajtova, među njima Vukajlija, gde možete da vidite na kakav sve način ljudi vole da razgovaraju na opšte zgražavanje lingvista. Tako da se tamo može videti da ljudi fejsbukuju, fejsbuče, da im je fejs ubagovao. Ili čak poređenje čuvenog prideva „kul”: kul, kulji, najkulji.
Emisija RTS-a "Oko Magazin · 24. Novembar 2009.
Xaxaxa, za ovakvu ekspertizu mora da si se bas nacitala!
Jure se po livadi... Ahahahahaha!
+++
Nagledala se u busu :) Pozmajmila sam par puta od komšinice (imala jer pun orman), pa kad sam uzela drugi pa treći naružih ženu ni krivu ni dužnu, rekla sam joj da me zajebava i da mi isti stavlja u druge korice...
Plus!
+
kakav pojzen maestro
Jbt, gugi, baš si počeo da analiziraš autorke. Ono jes, upoznaj neprijatelja. ;)
A plus inače
čitam samo ozbiljne autore lolo