
Ovu rečenicu ne mora po pravilu izgovarati jedino osoba koja nam je podarila život, već to može biti i ortak, brat, stric, političar, fudbaler...
Odnosi se striktno na osobu koja je govorila pre nas, i koristi se kad neko odvali. Slično kao kada dotični treba da se pomazi.
Idu dva lika ulicom uz neobavezan razgovor...
Lik 1: ... I kažem ti, bili mi kod Blaže, zapili se tamo, u 6 izašli...
Lik 2: Kakav si ti lik jebote! Kad god ideš na takve egzibicije, mene ne zoveš!
Lik 1: Pa ti polažeš faks sa desetkom, ljubi te majka, ne verujem da imaš ti vremena za...
Lik 2: Ti znaš? Ti znaš da l' ja imam vremena!?
Lik 1: Ne uznemiravaj komšiluk.
Lik 2: Imam! 'Ajmo sad na pivo!
Lik 1: Ti častiš.
Lik 2: Mršte! Otvori se i ti nekad, nisam ti ja socijalno!
Lik 1: E jebi ga.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.