Doveden u bioskop protiv svoje volje, sedi i gleda film čiju radnju i epilog zna već unapred. Viče sa svog mesta kako je film opasno sranje i da je knjiga sedamnaest puta bolja, ali sami gledaoci ga utišavaju. Oseća kako mu potiljak probijaju pogledi ljudi iza njega. Ustane da ide, ali obezbedjenje ga upozorava da je nemoguće napustiti salu pre kraja projekcije. Ostaje tu da sedi, posmatra, i čeka da se upale svetla.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
nedirajmihakslija
hahaha odlično