
Siluete i sene, odsevi dnevnih ljudi. Traka svetlosti za jedan kratki tren počiva na bokovima i liku što nadire iz tmine; podiže oči i skreće pogled u stranu, iščezavši. Kosa pod kapuljačom i farmerice stopljene sa kožom. Nije li joj hladno? Lenji pogled sredovečnog čoveka što izvodi u šetnju psa svoje ćerke; on se snebiva i čudi. Nekuda odlazi. Usne, brada, i komadić nosa pod rubom crvenog kišobrana, u bundi je i žuri. Mračni heroj, snažnih ramena i otvrdlog pogleda, nečiji sluga, nečiji otac i muž. Starac sa rancem i kapom koji nema gde. Nelagoda u liku uzornog mladića; on zamišlja kako je prinudjen da se brani. Mokri pločnici upijaju tragove svetlosti; kora drveća i vlaga, pas i automobil, miris mahovine što buja i lišća gde se rastače i truli. Odjeci detinjstva, ono što možda jeste i što bi jednom moglo biti, što od zvukova stvara fantome a duboko pokopane strahove uobličava u aveti.
Bez ikakve pompe, Vukajlija se pojavila tokom ove godine i zabilježila skoro deset hiljada rječi u rječniku žargona koje su definisali sami posjetioci. Uzimajući za ime učestalu grešku u govoru kad ljudi zapravo žele da kažu Vujaklija, stvorena je zajednica stvaraoca slenga srpskog jezika i mjesto na kojem posjetioci treniraju svoju kreativnost. Ovaj kreativni ventil vas samo tako usisa i očas posla možete da izgubite sate vremena čitajući duhovite opaske kojim su definisani brojni izrazi iz popularne kulture i govora. Pozicionirajući se između ozbiljnih sajtova kao što su "Metak" i "Vokabular" na jednoj, i zabavnih "Srbovanje", "Kobaja Grande" na drugoj strani, Vukajlija je dokazala da famozni "user-created content" (sadržaj kreiran od strane korisnika) može sasvim lijepo da zaživi i na ovim prostorima. Ovogodišnja nagrada za najbolji sajt prema izboru Biznisbloga odlazi ovom istinskom Web 2.0 projektu kojem u definicijama nije izmakla ni domaća blogosfera!
Biznisblog · 26. Decembar 2007.
kao da sam pročitao sastav iz osnovne po IOP programu
To nije mala stvar. Ogromna većina ljudi, od prvog čoveka na zemlji, nikada nije imala priliku da čita sastav iz osnovne škole, a kamoli da je pohadja. Čak ni danas, milioni nemaju tu privilegiju.
najvažnije je da luminisencija isijava, a to nije mala stvar.
složićeš se.
Svakako nije mala, ali ne znam da li je najvažnija.
mora biti.
Габријеле Гарсија, ти ли си?
Фино.
Totalni rifreš Vuke.
Ja znam ovog autora kao duhovitog. Šta ovo bi?
Kišna noć, međ' gomilom neona tek poneka senka čovečija mili. Korača sitnim barama, kvareći refleksiju i stvarajući nove, mutne slike, slike noćnog života.
Tako si lepo napisao, liči na uvod u film sa jako malo teksta ali tvorci ne žele sve da odaju u početku i malo po malo začinjuju priču. Ma šta ja lupam, plus bajo moj.