
Ljudi mnogo vole da se slikaju. Tu ne bi bilo mnogo problema, da ne nose te aparate za slikanje gde stignu. Nekako je u krvi onog ko ima taj aparat da skljoca gde stigne, tako da sa slika pravljenih na nekoj zurki ili pijanki, moze i bez gledanja imena slike, ladno utvrditi kad je pocetak, a kad kraj. Na pocetku su nasmejana i "gledam pravo, ispadam kako treba" lica, a na kraju, ne zna se ko je kog uvhvatio. Grle se ljudi, pevaju (a na slici se vidi da samo zevaju) i pojavljuju se veoma zanimljiva lica.
Jedno od njih je i "lokalni alkos poluanfas". Iako se na nekim slikama vidi da je doticni vlasnik lica bio cilj slike, on nikad ne gleda gde treba. Nit, uopste zna gde gleda. Jedno oko je zatvoreno, a ponekad i oba (zbog zaslepjujuceg efekta blica), kosa rascupana, lice ili bledo ili crveno, u zavisnosti od sklonosti osobe ka alkoholu i vrsti alkohola.
Zato nije ni cudno da te slike vole da gledaju i da ih pokazuju levim osobama, samo trezvenjaci, fotograf i leve osobe.
"Lokalni alkos poluanfas" moze da zivi i bez njih.
U nedostatku mesta u Vujaklijinom ili kojem drugom rečniku na internetu postoji mnoštvo sajtova, među njima Vukajlija, gde možete da vidite na kakav sve način ljudi vole da razgovaraju na opšte zgražavanje lingvista. Tako da se tamo može videti da ljudi fejsbukuju, fejsbuče, da im je fejs ubagovao. Ili čak poređenje čuvenog prideva „kul”: kul, kulji, najkulji.
Emisija RTS-a "Oko Magazin · 24. Novembar 2009.
Odlicno vlajko. :)
+
hvala, ziv bio.