Prijava
  1.    

    Lokalni heroj

    Narod koji živi u mjestu lokalnog heroja.

    Legenda o lokalnom heroju traje na teritoriji mjesta za koje se vezuje njegovo rođenje, događaj iz života ili slavna smrt. U mom kraju trajanje te legende se manifestuje kroz broj majica sa likom lokalnog heroja na njedrima mještana.
    Pamučne, sintetičke, bijele, crvene, ispod vjetrovki, điladi, dukserica i doktorskih kaputa, nazirao se njegov osmjeh. Lako bi zapadao za oči, bio je svima poznat. Svi su znali priču o njemu, poneko nije znao ime. Ime nije bilo ni bitno. U nedostatku imena posezalo se za imenima aktera sličnih događaja. Sve ih je vezivala priča, a ako su se imena pomiješala onda je bilo mjesta za diskusiju u njihovom odgonetanju. I ništa više.

    -Ma nije on, čoče. Pogledaj opet.
    -Znam da nije on, ali ovome ne znam ime.
    -Bolje i da ne znaš. To su oni. Idem, ne zamjeri.

    Kada bi sretala te majice u prolazu, obično bi ih viđela na deset metara ispred. Prvih pet metara gledala sam u njedra osobe i lik heroja, sledeća tri sam netremice posmatrala osobu. Jedan metar bih svoje usne pretvorila u blagi osmjeh a poslednji metar do linije mrtvog ugla sam vidjela podignutu jagodicu i zarivenu liniju usana ispod nje na licu sugrađanina koji mi je do tada išao u susret. Ostatak puta sam provodila pretvorena u lik heroja.
    Stanje ljudi sa majicom se širilo na druge lako i homogeno, bez dodira. Na pogled. Trajalo je dugo jer je postojanje majice garantovalo vječnost legende. Htjela sam da budem dio te vječnosti, reklo bi se tuđe...pa sam majicu obukla i ja i sjela u prvi red amfiteatra čekajući na početak ispita. Profesor je ušao a kada je primijetio lik na majici podigao je kažiprst ka meni i pitao:
    -Ko je to?
    -Antifašista.
    -Liči na Če Gevaru.
    -Nije, ali neka bude. Pogledajte osmjeh? Mislite da se priprema da primi orden za vjernost otadžbini?
    -Nemam zapažanje u vezi toga. Vidim samo osmjeh.
    -Priprema se. Vode ga da ga strijeljaju.
    Podigao je obrve visoko, širom otvorio oči i zarozao kožu na čelu, gledajući naizmjenice mene i lik. Udario je dlanom o dlan i rekao: Počinjemo! Tišina!