
Загрижени играч разно-разних наградних игара у виду томбола, бинга, лотоа, греб-греб картица који у својој колекцији има гомилу различитих како нових тако и старих листића. Особа која вечито гаји наду да ће нешто да добије.
Али у најбољу руку извуче само замену.
Постоје и сајбер-лотоисти који наградне игре играју у виретуелном свету. Шаљу шифре са неких паковања на четвороцифрене бројеве који постоје само да узму паре.
Ту чак нема ни замене. Само једно мало: "Више среће следећи пут" или "Близу сте главне награде! Учествујте и даље у нашој игри!"
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
Zahvaljujući lutriji su nastali pisoari.
Neki klošar je čitav svoj život igrao, jer mu je to bila jedina nada za bolji život. Kada je već bio star, bolestan i umoran od života, dobije premiju. Misli se, šta će mu sada pare kada je na koncu života. I, odluči da napravi praktične javne toalete uz rečenicu: "Biće korisno, a i taman neka čitav Pariz piša po mojoj sreći"!
ali postoji fora da ojadish koka kolu na nagradnoj igri preko neta, prošlog leta sam sa drugovima maznuo više hiljada dinara u robi i kartama...