Prijava
   

Lovačke priče

Laži. Uglavnom ih pričaju iskusni lažovi iz društva. Tokom pričanja lovačkih priča mora da se okupi više slušalaca i svi moraju da slušaju kao da ih zanima, jer ako neko počne da se smeje uglavnom biva odbačen iz kruga od srane ostalih. Iako svi znaju da to nije istina, udube se u priču kao da su oni isto doživeli. Posle lovačkih priča, govornik uglavnom biva nazivan lovac i ostali prepričavaju tu priču kako bi i oni, koji nisu čuli vrištali od smeha.

-Ljudi imam nešto da vam pričam!
(istog trenutka, oko njega se okuplja par likova i gledaju ga radoznalo)
-Pričaj brate!
-Idem ti ja juče niz ulicu, kad vidim kako neka tri tipa šibaju nekog malog. Priđem ti ja, šutnem jednog, drugog nabodem na koleno i trećeg isprangijam k'o debila. Tu me odjednom napadnu sva trojica u isto vreme, bace me dole išutaju me okrenu se i odu. Ja ustanem i pitam malog ''kako si?'' Mali mi onako uplakan kaže da je dobro i odveo me kod njegovog ćaleta, ćale mi brate dao crvenu i to je to.
-Auu, pa brate gde ti je crvena?!
-Ma sinoć sam se napio k'o bulja!
-Brate sinoć smo bili kod Šomija na Pes-u!
...muk...