
Ushićivati se nekom sporednom životnom pojavom, kao što je npr primitivna igra ubacivanja lopte kroz metalni obruč. Pridavati joj toliko značaja da ona postaje centralna tema, uzrok i svrha drugih svetski važnih događaja.
Atlanta 1996. Finale Olimpijskih Igara. Naši plavi momci predvođeni Divcom protiv američkog Dream Team-a. Mala balkanska zemlja protiv mašinerije najvećih svetskih zvezda. David protiv Golijata.
Utakmica počinje. Na opšte iznenađenje publike, prepune holivudskih glumaca i drugih poznatih faca, mala Jugoslavija prelazi u vođstvo. Paspalj, igrač kome ni ime ne umeju da izgovore, niže pogodak za pogodkom. Pobeđujemo ... Opšte iznenađenje i zapanjenost. Ali onda kreće mašinerija. Sudije tolerišu grubu igru NBA zvezdama. Stižu nas, prestižu. Tonemo, ali slavno ...
Tri godine kasnije, američke bombe padaju po Srbiji. U pauzi između vazdušnih uzbuna, ekipa lokalnih besposličara visi na klupicama u parku. Žickaju od prolaznika za pivo i bistre politiku:
- Ameri, jebem im mamu, sad nam vraćaju sad za ono poniženje u Atlanti .
- Kakvo poniženje ? Pa oni su nas pobedili sa 26 poena razlike.
- Jeste tebra, ali sećaš se kad su ono naši poveli na početku. Paspalj pocep'o mrežicu, a Divac im brao uši ispod koša. Kako su se smorili svi u publici.
- Ima istine, zapamtili su nam to. Ne vole oni kad je neko bolji od njih, mamu im naduvanu.
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.
Била је примитивна док их нисмо потукли на њиховом терену, у њиховој игри.