Igra koju igramo obično subotom kad se društvo skupi na ulicu. Igramo tako što se dečaci i devojčice podele u 2 tima. Jedna ekipa je smišljala lozinku i obično su to bile devojčice, a dečaci ih jurili. I pored cilja da saznaš lozinku od devojčica nama je bio cilj da ih iz'vaćarimo što je više moglo. Njima je, naravno, to itekako prijalo.
Definiše se sve i svašta. Tako se mogu pročitati definicije baksuza, alapače, čitulje, smrti, rezervoara za smeh, kolateralne štete, Živojinović Velimira, zvanog Bate, dnevne svetlosti, gospođe džem!, Brus Lija… „Je l’ ti puši ćale?”, „Je l’ mogu u WC?”, „Chuck Norrisisati” i još mnogo toga može se naći na ovoj internet stranici. Zato ne iznenađuje što se mnogi kad jednom dođu, ponovo vraćaju na nju. Neki čak postaju i zavisnici, pa traže od moderatora da ih banuju, poput jednog studenta koji je zahtevao da mu zabrane pristup na nedelju, dve dana da bi mogao da uči.
Status Magazin · April 2009.
Dobraa.. +
Благо вама, у моје време су играли само мушкарци и играло се тако што кад те ухвате, убију Бога у тебе док не кажеш лозинку. Ако кажеш, твој тим те пребије. +
E gospodine Sanja, vidite li vi tu današnju dečurliju, cccc.