
Doroti, ne znam kako da ti ovo kažem, ali nisi više u Kanzasu. Zajebi druže, džaba sanjaš, nema od te priče ništa. Nećeš ubosti lutriju, nećeš jebati, neće biti regresa. Ima samo jedna sitnica koja stoji na putu do onoga što si zamislio, a to je stvarnost. Surova stvarnost. I naša dužnost, kao tvojih dobrih drugara je da ti to predočimo.
Iako ružno zvuči kada se čuje, ovo je ipak čin ljubavi, čiji je cilj vraćanje sanjara nazad u stvarni svijet. Jer, snovi su, da proste ova djeca, mnogo zajebata stvar. To je, u suštini, primjer teške ljubavi, kao kada mi je otac kao malom duno šamar, pa me onda pomiluje, i sa sjetom u glasu, kaže: "To je, sine, za tvoje dobro". To me podsjeti, biće neko nevrijeme danas, trne mi lijevi obraz.
Šamac, ljeto Gospodnje dvije 'iljade i jedanaesto, jul mjesec.
Mala, ali probrana, ekipa od četiri člana se okupila na željezničkoj stanici u namjeri da snimi skeč.
Od ekipaže, samo je prisutna mala kamera, koja je u stanju da pravi video zapise od po 12.43 nanosekunda.
===========================================================================
S: I kako ćemo?
Ž: Ma nešto jednostavno. Recimo, neku foru sa intervjuom o kašnjenju voza. To je najlakše. Znaš ono, putnici ljuti, bude neki šaljivdžija, ubacimo narkomana u priču koji smara raju. Ta priča.
M: Moglo bi da prođe. Puj pik na nadrikanog lika sa nekom sarkastičnom forom.
Ž: 'Ajde može. Mirko, tebe kao novinar pita nešto na foru "koja je razlika između zaobilazne rute i standardne", a ti mu odgovoriš onako ljutito u fazonu "dvaes centi". Onda te on pita da objasniš malo izjavu pa ti to upakuješ kao "pa stara ruta je do jaja, a ova obilaznica ide na kurac" i onda bijesno odjuriš iz kadra. Za to vrijeme novinar ostaje u nekom izbezumljenom stanju sa impresijom na licu.
I: Vidiš, to je baš kul. Imam par ideja kako da to upakujemo.
S: Ingmare, ti dobijaš ulogu narkomana.
I: Ali ja sam htio da budem kamerman. - sebi tiho u njedra - Ipak je moja kamera.
Ž: Ček prvo da vidimo kako da se organizujemo
I: Mogli bi prvo kao, ono, ide njih par sad od stanice, taman da sačekamo kad dođe voz, pa da imamo i njega u kadru. A pošto je i autobuska stanica blizu, mogli smo pitati neke putnike da njih snimimo, znaš ono kao statisti i to...
Ž: Jes' vala Spilberg, i onda crveni ford Mustang iz '63. ulijeće u kadar, čuje se cika kočnica, iskače Bred Pit na portabl jednorogu na rasklapanje koga je držao u gepeku i spašava stvar od vanzemaljaca. More, čovječe, budžet nam je tri evra, koje smo potrošili na pljuge i pivo. Drugo, ovdje staje samo teretni voz, tako da ako snimaš ljude kako idu iz pravca istog to može samo da znači da su stočna grla.
I: E zajebite vi to. Odo ja kući. Kad ste tako neozbiljni.
M: Stani čovječe. De, zajebavali smo se, koji ti je! Mi to iz ljubavi ti tako kažemo. Ne gej ljubavi prema tebi, nego prema činjenici da jedini imaš kameru.
Ž: Jebi ga druže, nije ti to Holivud da dvaput lupiš cipelicama i da se nacrtaš nazad u Kanzasu. Nego, Ajmo mi kod Mićka na crtu, neće od ovog a biti ništa, ubili ste mi ćejf. A i stari mi pao nešto na pamet, mogao bih čovjeku da upalim svijeću.
U nedostatku mesta u Vujaklijinom ili kojem drugom rečniku na internetu postoji mnoštvo sajtova, među njima Vukajlija, gde možete da vidite na kakav sve način ljudi vole da razgovaraju na opšte zgražavanje lingvista. Tako da se tamo može videti da ljudi fejsbukuju, fejsbuče, da im je fejs ubagovao. Ili čak poređenje čuvenog prideva „kul”: kul, kulji, najkulji.
Emisija RTS-a "Oko Magazin · 24. Novembar 2009.
Vrh definicija, a i ona prethodna, češka, ne zaostaje mnogo.
Nešto ne prolaze mnogo zapaženo. Ali hvala, u svakom slučaju
ubio šakama ++