Verovatno najmorbidnija vrsta lutke koja postoji. Ima ih raznih oblika i veličina, ali u većini slučajeva izaziva neviđen (i neopravdan) strah kod dece. Ja sam lično imao 2 komada, i najstrašnije mi je bilo kada bi im noću video "lica" obasjana mesečinom kako se keze u mraku. Često sam imao noćne more u kojima njih dvojica oživljavaju i napadaju me. Zato sam ih uvek ubacivao u plakar ili ih okretao ka zidu. Danju nisu bili toliko strašni...
Ako ste gledali film "Poltergajst" znate o čemu pričam...
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.
uopste lutke su jezive malo..bar meni.mislim klovn-lutke i sl.
pogledaj film it
Немој гледати филм Ит :)
Pediophobia is the irrational fear of dolls. Not just scary dolls – ALL dolls. Strictly speaking, the fear is a horror of a “false representation of sentient beings” so it also usually includes robots and mannequins, which can make it decidedly difficult to go shopping. This phobia should not be confused with pedophobia or pediaphobia which is the fear of children. Sigmund Freud believed the disorder may spring from a fear of the doll coming to life and roboticist Masahiro Mori expanded on that theory by stating that the more human-like something becomes, the more repellent its non-human aspects appear. My apologies to those who suffer from pediophobia for the picture above.
izvinjavam se što nije prevedeno, ali ne da mi se prevoditi. skontaćete
Ja nisam imao nikakve igračke.