
Ovaj izraz koristimo za osobe koje su lake na riječima,tj. kunu se u ono njima najsvetije čak i kada je njihova laž i više nego očigledna.
Janko:I slušajte,kradem ti ja juče kod čika Tomice trešnje , kad ono izleće Tomo iz kuće s dvocijevkom.Ja biježim koliko me noge nose,on puče iz one puške,ovdje mi je metak proš'o(pokazujući prstom 2-3 cm od glave)
Ivan:Ne seriii.
Nikola:Ma laže.
Janko:Ma ne lažem svega mi,života mi majkinog,bez brata ost'o , negoo , moram da idem , dolazi mi ujak danas iz Njemačke , aj vidimo se.
Ivan:Šta znaš , možda ga je stvarno puc'o
Nikola:Ma jes' ti normalan,taj ti se kune k'o u čarape
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.
Dado' + jos na naslovu
Hvala ;)