Penzionerski usklik oduševljenja na omladinsku svestranost. Najčešće vezano za tehnološke stvari. Tačnije, za ''šta sve neće da izmislu'' vrstu aparata.
Ne zna đedo dobri da si samo teška nolajferčina, besposličar i spadalo. Skineš mu s torenta Valtera da se podsjeti oldtajmer kako su se Švabe tamanile četr'es' druge, ili mu na mobilnom staviš najstarijeg sina na brzo biranje da se ne muči s tipkanjem, i ti si njemu Bog. Ma zajeb'o si i Teslu i struju. Dok ispituješ koji torent ima najviše sidera, matorac te gleda k'o da si nuklearni tehničar. U najmanju ruku.
- E deda, ovo ti se zove skajp.
- Da?
- Da. I gledaj sad, klik ovde i tako pozivaš Milutina u Čikagu.
- Ma kako to tako, oči moje? Znači tu mišem škljocnem i Milutin iskoči??
- Jeste, đede.
- Ma vid' ti đav'la šta ono zna! Evo pedeset maraka za čokoladu, MILUNKAA donesi mi ono svečano odjelo da se ispitam s bratom poštenim kako dolikuje. I rakije litar, da se zalije dakako!
(par mjeseci kasnije)
- Sinkooo, deder objasni. Stisn'o sam ono dugme dole kako si rekao, al' na ovom televizoru i dalje mračno...
- Đede, izvukao se kabl iz monitora.
- A?
- Ček'. Evo, sad radi.
- Fala ti oko moje pametno. A ja gledam pola sata 'vako u ovo, k'o magare. Smorio sam se k'o Sinan na Egzitu.
- Đede, prestani bacati fazone. Ubio te internet. Eno babu si isprepadao, viče da baljezgaš nešto na stranjskom u poslednje vrijeme.
- Please noob, leave the room.
