
Ima jedna tanana crta u americkim filmovima koji nisu uzeli oskara (isekao sam We where soldiers i Saving private Riyan za komentatore). Kada pogine neko u ratu, samo mu se doda pored slike u uniformi, na kaminu mali venac. Nema tog ljudskog sažaljenja na mrtvo dete, nego se uzima, kao da će ispadati još 9 iz majke. Kad detektivka upita kevu jel na slici vaš muž kad je bio vojnik, ova kaže, ma jooook, to mi mrtvo dete Bre, ja ga vec zaboravila, a da on je heroj tog i tog americkog rata, majka ponosna razmačinje kezom uši. Valjda politika ne dozvoljava da se publika bedači kada nad leševima iz rata. Svi znamo da keve svisavaju za mrtvom decom. Ne kaže se za džabe ozbiljan ko sarana sina jedinca.
E u pesmi Majka devet jugovića se radi o tome kako kevi zvone jaja za Jug Bogdanom, a za sinovima se raspada.
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.