
Doktori.
Imaju keca iz rukava ("Daću vam veoma efikasan lek."),
-dušebrižni ("Budite uporni, ima efekta samo ako se redovno uzima."),
-u toku sa naučnim trendovima ("Dođite tek za mesec dana. Putujem u Meksiko na kongres."),
-sujetni ("Ko vam je ovo napisao? Pobogu, iz aviona se vidi da je cista.").
-nikada ne greše :
"Kako to mislite : nije vam bolje ?!
Čujte: terapija mora redovno da se uzima, pušenje ostavite, alkohol zaboravite, ne jedite masno i slano, ne preterujte sa slatkišima, izbegavajte stresne situacije, krećite se...dobro, jes' da vas bole zglobovi, ali umerena šetnja 5-8km na dan...i biće vam bolje. Nemojte tako. Ništa ne može preko noći."
Prevod:
1. Jebo te, treba mi najmanje 30 pacijenata za Serofarm-ovo istraživanje inače nema ništa od sledećeg kongresa u Tokiju!!
2. Ne mog' da se mlatim s tobom, oladi malo-svaki čas dolaziš!
3. Onaj iz KBC-a mi mažnjava klijentelu na kvarno..hm...neće moći!!
4. Ovaj je zreo za skuplji lek. Gde mi je telefon od onog apotekara....daje mi 20% od svake kutije.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
bravo +++...tužno ali istinito
Ne lažem.
Ne lažeš. Nadam se da neće morati da ti spasavaju život.
Što?
Treba da ćutim, dam pare (mito) i budem srećna?!