
Prodavnica u kojoj ima sve, ali nema nista, u kojoj možete da kupite na veresiju, i da ne vratite dug po 100 godina, ali glavna osobina ovakvih prodavnica je činjenica da je prodavacu ( u daljem tekstu komšo), izuzetno ljubazan, bez obzira na manjak artikala na 2-3 improvizovane police.
Kom : " Dobar dan komšo, kako je, šta mogu da učinim za tebe?"
Vi: "Ooo, dobar dan, jedan hleb, može?"
Komšo: "Joj komšo, imam samo lepinju, može?"
"Može, ajde, i baterije od 1.5 volt"
"Komšo, samo od 2.5 volta"
"Dobro komšo, daj te, i to bi bilo to."
"Dobro komšo, x din, jos nešto?"
U sebi: Rado bih ja uzeo još nešto komšo, ali ne znam šta?
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
-.- ?